Muzej koji živi s gradom
OSNIVANJE I PODRUČJA DJELOVANJA MUZEJSKE USTANOVE.
Baština ivanićkog područja raznovrsna je i bogata. Svaki njen fragment potrebno je istražiti u jednakoj mjeri, temeljito, kako bi priča o baštini što bolje mogla biti ispričana. Ivanić-Grad je mjesto duge povijesti. Brojne su se povijesne, društvene, ekonomske, kulturne i gospodarske mijene odvijale na ovom području.
Već od osnutka libera villa ili slobodnog naselja Ivanić u 13. stoljeću, na ovom se području razvija obrt i trgovina. Takav razvoj grada uvelike je pospješio i strateški dobar položaj uz rijeku Lonju. Od srednjeg vijeka odvijali su se tu veliki sajmovi, vrlo važni za stanovništvo. Trgovište Ivanić počelo se ubrzano razvijati.
Rast zaustavlja opasnost od Turaka polovicom 16. stoljeća, kada se zbog strateški važnog položaja u Ivaniću gradi nova utvrda. Oko Tvrđe (u kojoj je živjela vojska) i Varoši (gdje je živjelo stanovništvo), iskopani su opkopi u koje je puštena voda iz rijeke Lonje, pa su oba područje bila teško dostupna. Utvrda je ispunila svoju obrambenu funkciju – nikada nije osvojena. No, u njoj je uglavnom živjela vojska i bila je uskladištena vojna oprema, a zbog konstantne opasnosti okolno stanovništvo se sporo razvijalo, a obrt i trgovina potpuno su zamrli.
Nakon prestanka osmanlijske opasnosti, stanovništvo se polako počinje vraćati prijašnjem načinu života i oporavljati se od godina straha i stagnacije. Ivanićka tvrđa, nekoliko puta kroz povijest obnavljana, potpuno je izgubila svoju svrhu te je polako rastavljena. Zbog opasnosti od malarije, nasipi su iskorišteni za zatrpavanje opkopa te su tako i zadnji fizički ostaci tvrđe nestali. Istovremeno s prestankom opasnosti, Ivanić-Tvrđa počeo se oblikovati u gradić civilnih obilježja, razvijati se gospodarski i društveno. Obrtništvo i trgovina ponovno postaju okosnica ekonomskog razvoja grada.
Pomoću dokumenata pohranjenih u jedinoj pronađenoj cehovskoj škrinji u Ivanić-Gradu, koja datira iz 1827. godine, doznajemo da početkom 19. stoljeća u gradu posluju brojni obrtnici. Također, kako doznajemo od Deželića, bila su tada aktivna četiri obrtnička ceha. Obrt je evidentno imao vodeću ulogu razvitku grada. Ivanić-Tvrđa u 19. stoljeću nametnuo se kao snažan obrtnički i trgovački centar bliže i dalje okolice. Druga polovica 19. i prva polovica 20. stoljeća razdoblje je gospodarskog i kulturnog procvata grada.
Sredinom 20. stoljeća dolazi i do industrijskog procvata. Uslijed eksploatacije nafte i zemnog plina, Ivanić-Grad se razvio u jedno od najuspješnijih središta države SFRJ. Također, napretku je pogodovalo i otkriće ljekovite nafte i razvoj lječilišta Naftalan. Otkriće izvora ljekovitog naftalana je toliko značajno jer je jedinstveno u Europi, a tek drugo u svijetu. Osim u Hrvatskoj, izvor je pronađen samo u dalekom Azerbajdžanu. Blagotvorno djelovanje naftalana u liječenju različitih kožnih i reumatskih oboljenja, te u rehabilitacijskim fizikalnim terapijama bilo je razlogom otvaranja ivanić-gradskog Specijalnog lječilišta Naftalan, što je pridonijelo razvoju zdravstvenog turizma.
Unazad otprilike dvjesto godina, u ivanićkoj su povijesti zapamćeni pojedinci koji su svojim radom doprinijeli razvoju grada ili neke djelatnosti na širem području. Đuro Kundek (1854.-1901.), gradonačelnik Ivanić-Grada iz 19. stoljeća jedna je od tih osoba. Poznat kao narodni dobrotvor, mnogo je ulagao i radio za općinske i prosvjetne potrebe. Đuro Deželić (1838.-1910.), političar, književnik, prevoditelj, izdavač, osnivač raznovrsnih građanskih udruga u Zagrebu… Poznat je i kao otac vatrogastva. Za Ivanić-Grad je značajan zbog povijesnih tekstova i zapisa o životu Ivanić-Grada u 19. stoljeću. Ivan Švear (1775. – 1839.), svećenik, rođen u Ivanić-Gradu, u obrtničkoj obitelji. Napisao je „Ogledalo Ilirije“, djelo koje predstavlja prvu hrvatsku povijest napisanu na hrvatskom jeziku. Pedagog Stjepan Basariček (1848.-1918.) također je rođen u Ivanić-Gradu. Bio je jedan od osnivača, a poslije i predsjednik Hrvatskog pedagoškog zbora i predsjednik Saveza hrvatskih učiteljskih društava. Sudjelovao je u izradi školskih zakona, te pisanju osnova i programa za osnovne i srednje škole. Osim spomenutih, još su mnogi značajni za naš grad o kojima postoje zapisi u povijesnim vrelima.
Šire ivanićko područje obiluje i vrijednim primjercima tradicijske i sakralne gradnje. Župna crkva sv. Petra nalazi se u samom centru Ivanić-Grada i čini sastavni dio gradske vizure. Današnja crkva sagrađena je 1831. godine u tradiciji kasnog baroka s vidljivim utjecajem klasicizma. No, osim crkava, važno je istražiti i kapele. Kapela sv. Jakoba Starijeg na groblju Poljana, kapela sv. Marije Magdalene na groblju Gornji Šarampov te kapela sv. Ivana Nepomuka na centralnom gradskom groblju također svjedoče o vjerskom životu gradskog područja. Na širem gradskom području, koje svojim istraživanjima pokriva Muzej Ivanić-Grada, nalaze se još brojni značajni primjeri sakralnog graditeljstva. Kako bismo osvijestili važnost tradicijske baštine i podučili današnje generacije, jedan je stari čardak prenamijenjen te se koristio za edukativne potrebe. Nažalost, trenutno ga je moguće razgledati samo izvana jer su predmeti sklonjeni kako bi se čardak mogao preseliti na drugu lokaciju.
Nakon povijesnog razvoja, znamenitih pojedinaca, industrijske baštine te sakralne i tradicijske gradnje, ne smije izostati niti spomen prirodne baštine. U prvom redu to je šuma Žutica i njen čudesni svijet flore i faune. Šuma je i bogato nalazište nafte i plina pa se uz prirodni svijet mogu vidjeti i kačaljke te strukture izgrađene za industrijske potrebe. Vrijedno je istaknuti tu zanimljivu dualnost, suživot prirode i konstrukcija koje je napravio čovjek. Avanturisti koji krenu u istraživanje mogu propješačiti poučnim stazama Žutice i Marče ili obići šire područje postojećim biciklističkim stazama.
Ivanić-Grad i šira gradska okolica obiluje mnogim vrijednostima. Područje je protkano raznovrsnom baštinom koju treba njegovati, čuvati i sakupljati o njoj znanje te ga dijeliti s drugima. Jedan od ciljeva Muzeja Ivanić-Grada je upravo to – biti generator znanja. Sakupljanje, čuvanje, interpretiranje i dijeljenje spoznaja o značajnim predmetima, kao i svim drugim vrstama baštine, velik je dio rada našeg muzeja.