Sinoć, u predblagdanskom raspoloženju otvorena je nova i ujedno posljednja ovogodišnja izložba u Muzeju Ivanić-Grada. Pod zajedničkim nazivnikom BOŽIĆNA NOSTALGIJA povezale su se uspomene na legendarni FOTO STUDIO BUBENIK i majstora fotografije, Stanka Bubenika, koji se svojim kvalitetnim radom, raznovrsnim aktivnostima, dobrim srcem, druželjubivošću i plemenitim humanizmom usidrio u srcima ljudi koji su živjeli u Ivanić-Gradu sredinom 20. stoljeća. Izložba je ostvarena u suradnji s g. Brankom Bubenikom i obitelji Bubenik kojima ovdje, još jednom, od srca zahvaljujemo na mogućnosti javnog predstavljanja izbora iz obiteljskih fotografija, studijskih snimaka – posebno portreta djece, te fotografskih zapisa događanja u Ivanić-Gradu 20. stoljeća. Osim toga, izložen je i dio obiteljske zbirke foto- i filmskih kamera, brojni dokumenti, a omogućena je i projekcija mnogih fotografskih zapisa za koje nismo imali mjesta na zidovima muzeja, te dokumentarnih filmova g. Branka Bubenika.
Fotograf Stanko Bubenik rođen je 1913. godine u Popovači, a nakon 20 godina obrazovanja, stručnog usavršavanja i zanimljivih životnih iskustava, 1937. godine dolazi u Ivanić-Grad i otvara svoj prvi foto-atelijer u prostoru bivšeg Slivarovog kina (prvo kino u Ivanić-Gradu) na „Kokošarskom placu“, danas Kundekova 15. U svibnju iste godine dobiva u Čazmi „obrtnicu za foto-radionu u Ivaniću“ i započinje jednu od ivanićkih legendi 20. stoljeća.
Već u svibnju 1938. ženi se sa Maricom Petek iz G. Šarampova i kako nisu imali novaca za stan, živjeli su skromno iza zavjese u foto studiju… Upravo tamo, iza zastora foto-atelijera u starom Slivarovom kinu travnju 1940. rodio se mali Branko…i možda nije slučajno naslijedio tatinu sklonost fotografiji, a posebnu ljubav pronašao u kinematografiji kojoj je posvetio velik dio života.
Godine 1978. Stanko Bubenik odlazi u mirovinu. Unatoč tome što se i dalje bavio fotografiranjem, teško je prihvaćao brze promjene koje je nametala nova fotografska tehnika s malim priručnim aparatima i mogućnostima snimanja u boji koja je činila fotografiju pristupačnom i nedarovitim amaterima. Za Stanka Bubenika to je značilo i kraj jedne grane umjetnosti kojoj je posvetio gotovo čitav život.
Umro je, u 76. godini života, početkom rujna 1989. i na posljednji počinak ispratio ga je gotovo cijeli Ivanić.
No, priča o fotografiji u obitelji Bubenik time nije završena. Nastavlja ju „mali Branko“, rođen iza zastora tatinog prvog foto-studija u travnju 1940. godine.
Branko Bubenik je 1974. diplomirao na Akademiji za kazalište, film i TV, magistrirao, a 1997. i doktorirao na odsjeku informacijskih znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Velik dio života posvetio je radu s kino-amaterima u školama i studentskim klubovima, a posebno je vrijedan njegov doprinos razvoju arhiva audio-vizualnih zapisa, posebno u sklopu RTZ i HRT gdje je bio zaposlen od 1961. do 2005. Kao jedan od ranih TV arhivista, bio je u najvišim tijelima FIAT/IFTE, svjetske organizacije TV arhiva gdje je bio neko vrijeme predsjednik komisije za stručno obrazovanje.
Uz brojne nagrade i priznanja koje je primio za rad na razvijanju tehničke kulture, objavio je i više od 200 stručnih i znanstvenih radova o zaštiti AV dokumentacije.
Kako je izložba dotakla vrijeme Božića, prostor u kojem prikupljamo i pomalo predstavljamo građu za budući stalni postav i fundus Gradskog muzeja odjenuli smo u tradicijsko ruho etnografske baštine naše Posavine. U prikupljanju građe pomogli su nam članovi KUD-a Dubrovčak Lijevi i Topolje, obitelj Prodan iz Zaklepice, te članovi udruge Prijatelji baštine-Amici hereditatis, Ivanić-Grad, a u prijevozu članovi DVD Dubrovčak Lijevi.
Svima iskrena hvala. Posebnu zahvalnost dugujemo Marku Klaku, svestrano angažiranom prijatelju baštine iz Dubrovčaka Lijevog na učinkovitoj pomoći u organizaciji, koordinaciji i stručnom postavu izložbe.
I na kraju – dragim prijateljima i posjetiteljima našeg muzeja te svim ljudima koji svojim životom i radom unose radost i vjeru u smisao svega što donosi novi dan, želimo.
